Vukovar je branilo oko 1800 branitelja, među kojima su bili mnogi dragovoljci iz svih krajeva Hrvatske, a na suprotnoj je strani bilo oko 30.000 neprijateljskih vojnika, potpomognutih s više od 600 tenkova, stotinama minobacača i topova te ratnim zrakoplovstvom.

Herojski otpor slomljen je 18. studenoga 1991. Dio branitelja pokušao se u probojima izvući iz grada. Oni koji su ostali odvedeni su u srpske koncentracijske logore, a mnogi su i ubijeni. Iz vukovarske bolnice jugoslavenska vojska izvela je 19. studenoga ranjenike, branitelje i civile, koji su pobijeni u noći s 20. na 21. studenoga na poljoprivrednom dobru Ovčari, nedaleko od Vukovara.  Iz masovne grobnice na Ovčari ekshumirano je 200 žrtava od kojih je najmlađa imala 16 godina, a najstarija 84 godine.

Iz grada je prognano oko 22.000 Hrvata, a još se traga za 386 osoba kojima se gubi svaki trag upravo u ratnom Vukovaru 1991. godine.

I danas 18. studenog nosi posebno mjesto u srcu svakog Hrvata te je još uvijek velika rana stanovnika Vukovara i Škabrnje. Međutim, Vukovar se nikad zaboraviti neće i zato taj datum obilježavamo kao Dan sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje. Dan jedne od najvećih hrvatskih tragedija postao je blagdan kojim se dostojanstveno prisjećamo žrtve koju su Vukovar i Škabrnja podnijeli prije trideset i jednu godinu, dan kojim smo krenuli prema slobodi.