Prošlog tjedna, Marulićevci su na satovima politike i gospodarstva imali jednog vrlo zanimljivog gosta. Gosp. Ivan Mardešić, član Vladinog ureda za socijalno partnerstvo, prezentirao je i vodio radionicu na temu “ Mirenje I medijacija kao kultura dijaloga u kriznim situacijama”. Učenici su imali priliku saznati kako se rješavanje nesporazuma, svađa, sporova u poslovanju, međuljudskim odnosima, građanskim pitanjima I odnosima može uspješno riješiti bez, prije I izvan suda. Na taj način osim izbjegavanja nezanemarivih sudskih troškova I smanjenja broja sudskih predmeta, značajno se skraćuje vrijeme krizne situacije u kojoj se kao pojedinac možemo naći.

Mirenje (posredovanje, medijacija) je svaki postupak, bez obzira na njegov naziv, u kojem stranke nastoje sporazumno riješiti svoj spor uz pomoć jednog ili više izmiritelja ( posrednika, medijatora) koji strankama pomažu postići nagodbu, bez ovlasti da im nametnu obvezujuće rješenje.

Mirenje je dobrovoljan, povjerljiv, brz, neformalan i jeftin način rješavanja sporova. Riječ je o obliku pregovaranja o sklapanju nagodbe prilikom kojega strankama u pregovorima pomaže izmiritelj kao treća nezavisna i nepristrana osoba. Stranke same biraju osobu izmiritelja, te (kolektivni radni sporovi). tako mogu izabrati osobu koja po svojim kvalifikacijama predstavlja najbolji odabir u odnosu na okolnosti spora. Izmiritelj (za razliku od suca ili arbitra) nema ovlasti strankama nametnuti obvezujuće rješenje.

Alternativni načini rješavanja sporova potiču stvaranje tolerantnog okruženja, očuvanje dobrih odnosa između stranaka u sporu (trgovački sporovi), smanjenje ekonomskog i društvenog troška (obiteljski sporovi), rješavanje interesnih sporova koji se ne mogu rješavati u sudskom postupku.

Uspije li postupak mirenja, stranke sklapaju nagodbu čiji oblik i sadržaj

određuju same. Neovisno o tome je li nagodba sklopljena ili ne, načelo povjerljivosti štiti sve sudionike postupka mirenja.